Biblija - stvaranje mita
Blog
ponedjeljak, listopad 4, 2010
 

Rođen je tek oko 37. n.e. Znači taj nije bio Isusov suvremenik, ali njegov otac jest. Njegov otac je bio svećenik, u svećeničkoj i uvaženoj obitelji. Živio je u Jeruzalemu u vrijeme Poncija Pilata. Mogao je lijepo svome sinu kasnije ispričati iz prve ruke sve o čudesnim događanjima vezanim uz kršćane. Začudo, nije. 

Njegov sin, Flavij, Židov farizej, potomak Makabejaca s majčine strane, ali i rimski građanin, nikad ne spominje nikakvog Mesiju. U svojim golemim djelima (20 knjiga napisanih 93. n.e., on ima navodno par rečenica baš o našem Isusu-Mesiji na dva mala, krajnje sumnjiva mjesta. U 'Hebrejskim starinama' koje je Josip Flavije dovršio u Rimu oko 94. godine naše ere, u jednom odlomku je tobože na brzinu izdeklamirao sve osnove kršćanskog vjerovanja kao da je bio gorljivi kršćanin. Sasvim je nevjerojatno i apsurdno da je ovaj poznati židovski povjesničar napisao sljedeće: 

"U to vrijeme živio je Isus, mudar čovjek, ako ga se uopće može i nazvati čovjekom. Činio je neobična djela i bio je učitelj ljudi, koji su s radošću prihvaćali istinu. Mnoge Židove i pogane privukao je k sebi. On je bio Mesija. A kada ga je na optužbu naših najpoznatijih ljudi Pilat osudio na smrt, nisu ga napustili oni koji su ga od ranije ljubili. On im se naime trećega dana ukazao kao živ, kao što su božji proroci o njemu prorekli i mnoge druge začuđujuće stvari. Još do danas nije nestala zajednica onih, koji su po njemu dobili ime kršćani (18,III,3)"

To je krajnje neuvjerljivo, jer i sam Origen nikada ne spominje taj citat (iako citira Flavija), a u svome djelu «Contra Celsum» kritizira Flavija zbog toga što nije vjerovao da je Isus Mesija. Za Židove je pitanje pojave njihovog Mesije od najvišeg značaja, čak i danas. Da bi takvu titulu Josip Flavije nekome dao tek tako, naprosto je nemoguće. Još veći je apsurd da bi židovi prihvatili ikakvu naznaku da bi običan čovjek bio Svemogući Bog. Pa najveće bune su se dizale upravo zbog inzistiranja Rimskih vlasti da se njihove careve štuje kao božanstva. Naraštajima židova je tako nešto bilo mrsko do kostiju. Flavije spominje i druge "proroke" i njihova čudesa, ali o "našem" Isusu ništa. Kao osoba odgovorna rimskom caru Vespazijanu (imao je pristup državnim arhivama), također je nezamislivo da bi Isusa koji je kao pobunjenik raspet od strane rimskih vlasti, hvalio do neba. Smiješno je i reći da "do dan danas nije nestala zajednica kršćana", ako to Flavij piše krajem prvog stoljeća.  

Flavijevo "svjedočenje" ne spominju ni Justin, Irenej, Klement Aleksandrijski (poznaje Josipova djela, vidi: Stromata Book 1 pogl. 21.), Irenej, sveti Ivan Zlatousti, Ciprijan, Anatolius, Arnobius, Fotij, Metodijus, Augustin, Laktantius, Sextus Julius Africanus kršćanski povjesničar poznaje Josipa (pogl. 17.38 njegove Kronografije), ali ne i TF, Hipolit, Minucius Felix (apologet, citira Josipa u pogl. 33 ali ne i TF). Cca.170 Teofil, Patrijarh Antiohije piše duge polemike protiv poganskog odbijanja da povjeruje u kršćanstvo. Nema spomena o TF, premda CITIRA Josipa u svojoj Apologiji Autolikusa, Bk 3, pogl. 23. Tertulijan (poznaje Josipova djela, vidi: Apologeticum pogl. 19.) ali ne i TF), plodan pisac Ciprijan i Arnobius, uz mnogo drugih, u svim svojim diskusijama o tome kako je vanjski svijet gledao na kršćane i lik Isusa, u svim njihovim obranama od poganskih neprijateljskih kritika, niti najmanja referenca nije napisana o Josipovu “mudrom čovjeku” koji je "učinio mnoga čudesna djela,” koji je “pridobio mnoge Židove i Pogane,” koji je možda bio “učitelj istine,” koji je prokazan od (dugo prezrenih) židovskih vladara, raspet od Pilata, ali polučio toliko ljubavi i potpore od svojih sljedbenika, da su njihovi brojevi rasli, a njihova odanost “nastavila do današnjih dana.” Ta šutnja je nevjerojatna, jer bi rani kršćanski apologeti sigurno ispalili takvu municiju da su je samo imali! Ova šutnja, sama po sebi, presudni je dokaz protiv tvrdnje da bi bilo koji dio Testimonium Flavianum-a mogao biti prisutan prije Euzebija u kopijama Josipovih djela.

Ivančić kao i mnogi drugi zadrti apologeti (npr. McDowell) nastavlja da "neki" dopuštaju autentičnog Josipovog ulomka. Međutim, golema većina kaže da se radi o falsifikatu koji predstavlja prepravku u prijepisu njegovih djela iz 4. stoljeća (točnije 324. što se zgodno poklapa s Nicejskim koncilom), najvjerojatnije baš od strane biskupa Euzebija (glavni nadzornik doktrinarnih spisa imperatora Konstantina, podložan carici Jeleni koja je na zapovijed cara pronašla lažni "Istinski Isusov križ i grob" itd.) koji ih je odjednom "slučajno" prvi spomenuo (njegova omiljena izreka je bila da je laž dozvoljena ako promiče Kraljevstvo Božje (Ch. 51. bk. xii Eusebius Prae paratio Evengelica), pa čak i Katolična enciklopedija na svoj tipično okolišni način priznaje da "njegovo poštenje nije toliko da bi nam omogućilo držati išta nađeno u njegovim djelima kao nesumnjivo istinito."). Ako i nije bio izravni lažac, mogao je "samo" prerevno podmetati pod istinu kojekakve priče koje su odgovarale njegovoj ideologiji. Nije morao "drsko lagati". Najstariji današnji primjerak Flavijevih Starina (s dotičnom krivotvorinom) imamo tek iz 10. stoljeća. Kako to da nema primjeraka bez krivotvorine? Mislim da je 6 stoljeća sasvim dovoljno da kršćani unište sve takve primjerke, "gdje se netko drznuo izbrisati spominjanje našega Gospodina", kao i 2 stoljeća za unijeti taj tekst u Starine....

Flavije spominje razne pretendente na ulogu Mesije - Krista. Tih samozvanih kristova ima u njegovim djelima sigurno barem 5:

1. Theuda (45 n.e.)

Tvrdio da može razdvojiti rijeku, djelovao "iz pustinje", a i Djela ga spominju.

 2. Egipatski prorok (52-58 n.e.) 

Obećavao da će židove izbaviti od neprijatelja, nazvao se židovski "Kralj mesija - Krist", ali Flavije ga naziva "tyrannein" ('jedini vladar'). Utaborio se na Maslinskoj Gori, još jedan simbol Krista - Mesije.(Zaharija 14.4).

 3. Menahem, sin Jude Galilejca (66 n.e.) 

Ušao u Jeruzalem obučen kao kralj, svađao se s visokim svećenikom, i ušao u Hram.

 4. Vespasian (67 n.e.)

Rimski general, koji je napadao Židove, čudan je kandidat za Krista, ali njegov udar 70. god, držan je ispunjenjem slavnog Balaamova proročanstva.

 5. Simon bar Giora (69-70 n.e.) 

Njegovi novčići su imali natpis "Otkupljenje Siona". Nosio je kraljevsku odoru u Hramu.

 Imamo dakle neke sigurne pretendente na Mesiju spomenute kod Flavija, ali on niti na jednom mjestu, u svim svojim knjigama, ne koristi tu riječ Mesija - izbjegava ju ko kugu, iako je mogao napisati da je "lažni pretendent na titulu Mesije" i tome slično. Jedino našega Isusa DVA puta spominje s tom titulom (ne izravno nego 'zvan Mesija'). To je krajnje sumnjivo.  

Naime, Flavije je osjetljiv na to iz više razloga: kao židov, mesija (krist) mu je središnji pojam, i svetinja, a kao suradnik Rimskih vlasti, nikako ne bi smio pozitivno govoriti o pobunjeniku protiv Rima, što je eventualni Krist svakako bio. Dakle sve te Kristove, koji su se pokazali lažnima, jer nisu uspjeli u svome naumu, Flavije naziva raznim imenima (tiranin i sl.) ali naziv Krist ne spominje NIKADA, OSIM u kršćanskom prijepisu njegovih djela i to baš za Isusa razapetog kao pobunjenika protiv Rima. Zašto bi njemu pružio takvu čast, makar napisao "zvani krist"? Treba li veći dokaz da se radi o namjernoj "interpolaciji" prepisivača-vjernika?

 Ivančić zatim brzo prelazi na Ivana Krstitelja, za kojeg postoje neki dokazi da je postojao. Kako Ivančić rješava paradoks da o Ivanu imamo "dokaznih materijala", a o Isusu ništa? On kaže: "Ivan Krstitelj "stoji u zraku" ako Isus iz Nazareta nije postojao. Opširan opis Poncija Pilata, Ivana Krstitelja i drugih povijesnih osoba potvrđuje da su autentični i dijelovi evanđelja koji govore o istoj situaciji, istim ljudima i vremenu". 

Ne znam na koje on to dijelove misli. Valjda na one u kojima se opisuju upravo ti ljudi za koje povijest zna. A ne na opise čudesa i silnih djela mitološkog Spasitelja Svijeta, koji stvarno, visi u zraku izvan svake povijesti.

Josip Flavije spominje mnoge Isuse (čak 19 !, od kojih je polovica živjela na početku naše ere), npr: Isus, sin Sapphije, osnivač revolucionarne grupe pomoraca; drugi je Isus vođa grupe bandita čiji su se pripadnici razbježali kada je uhićen; ili Isus koji je 7 godina obilazio Jeruzalemom i vikao: "Jao, jao tebi Jeruzaleme!", pretučen mnogo puta, ali se nije odupirao; konačno je poginuo od kamena tijekom opsade Jeruzalema. Spominje ludorije i drugih samo-proglašenih Kristova/Mesija, uključujući Judu Galilejca, Teudu Čarobnjaka, i neimenovanog 'Egipćanina Židova' mesiju. Piše i o Ivanu Krstitelju.

Jesu li prvi pisci spisa iz kojih su kasnije nastala "evanđelja" upotrebljavali i Flavijeva djela pa sklepali iz tih raznih Isusa/Mesija jedan lik koji je trebao pokazati gnosticima da se "Riječ" utjelovila, da ne ostane sve samo na "Nebeskom Isusu", kako su mnogi u početku vjerovali? Činjenica je da su mnogi detalji, imena i priče naprosto prekopirani u Novi zavjet. Pisci Novoga Zavjeta obilno su se služili Flavijevim djelima kao povijesnom referencom da konstruiraju priču o povijesnom Isusu i Pavlu.

Flavije je pomno istražio sve tadašnje sekte - o kršćanima niti riječi 

Bilo je to oko godine 53. kada je Josip odlučio istraživati sve poznate sekte među Židovima. Ako znate Djela apostolska, to je trebalo biti u vrijeme eksplozivnog rasta kršćanske vjere: 

 "Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju ... "

Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

– Djela ap. 9:31. 

Ujedno je to vrijeme tzv. "Koncila u Jeruzalemu" kada je Pavao navodno podario braću bajkama o "znamenjima i čudesima" među poganima (Djela 15,12).

A opet Josip ne zna ništa o tome:  

"Kada sam imao 16 god., odlučih pribaviti iskustva raznih sekti koje su među nama. Bile su tri: kao što smo mnogo puta spominjali, prva, Farizejska, druga Saducejska i treća Esena. Jer mišljah da bih najbolje odabrao, ako bih ih brižno sve proučio. Stoga, podvrgnuvši se strogom treningu, prošao sam kroz sve te tri grupacije." – Život, 2.

 Josip na drugom mjestu spominje i "četvrtu sektu židovske filozofije" i izvještava da je ta bila "bolesno poremećena" agitirajući po cijeloj zemlji. Ali nije imala ništa s kršćanstvom i njegovom Superzvijezdom: 

 "Ali 4. sekti židovske filozofije, autor bijaše Juda Galilejac. Ti su se ljudi slagali u svim drugim stvarima s farizejima; ali imahu krajnju posvećenost slobodi, i govorahu da je Bog njihov jedini Vladar i Gospodin. Također ne polagahu nikakvu pažnju bilo kojoj vrsti smrti, niti doista ne obraćaju pažnju na smrt svojih rođaka i prijatelja, niti ih strah od smrti može natjerati da bilo kojeg čovjeka nazovu Gospodinom. ... U vrijeme Gessius Florus-a se nacija počela zaluđivati s time ... I to su bile sekte židovske filozofije." – Antiquities 18.23.  

Ništa ne može bolje oslikati lažnu prirodu Flavijevoga "svjedočanstva o Isusu" nego preostali opus Josipovih djela. Treba dodati da je čak 3 godine živio u Jafi, tek kilometar jugozapadno od današnjeg Nazareta (Život 52). Ali taj "grad" nikad ne spominje, kao niti Isusa Nazarećanina. Kako bi i mogao, kada je na mjestu današnjeg Nazareta bilo groblje za grad Jafu (nečisto mjesto za boravak Židova!).

Opširnije - u PDF  formatu.

U suradnji sa Znanost i biblija. 

Nastavlja se...

 

 

svjetlonosa @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 73 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
U početku...

  • Blog nema ideju nametati mišljenja niti mijenjati vjerska uvjerenja. Tek se kritički osvrnuti na religije i ispravnost nametanja religijskih uvjerenja u svjetovnom životu, proanalizirati vjerodostojnost „svetog pisma“ i „tumačenja“ kroz povijest do danas, pogledati kako sav taj nauk ne/funkcionira u praksi i pokazati da za – biti dobar – ne treba ništa...samo se bude..
Brojač posjeta
453457
Statistika

 
...
  • Bare: "Kakva je to istina kad s druge strane je laž, izvrnute vrijednosti strah, samo strah."
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.