Biblija - stvaranje mita
Blog
petak, veljača 10, 2017
Nedugo sam postavila pitanje na FB profile nekoliko psihologa, a samo jedna doktorica mi je odgovorila. Naš razgovor je u nastavku.

P: Zanimajući se za temu - izlaganje djece nasilnim scenama naišla sam na vas kao stručnjaka, pa imam jedno pitanje.
Naime, zanima me, koliko je primjereno u kući držati skulpturu na kojoj je prikazana brutalna scena nasilja i kako to utječe na djecu različitih dobi? Čak i ako takvu skulpturu ili sliku dobijemo za poklon od prijatelja koji očekuju da je držimo u dnevnom boravku, gdje je stalno vidljiva. 
Unaprijed hvala


O: Poštovana,
Ja u svojoj kući ne bih držala takvu skulpturu i svoju djecu izlagala pa i pod cijenu da mi se prijatelj uvrijedi. Vi ćete sami odlučiti o tome, a slutim da i sami znate odgovor. lp

P: Puno hvala.
Sporna "umjetnost" izgleda ovako nekako.

 
Za mene je to prebrutalno, ne znam kako bi to objasnila djeci.
Još jednom, puno hvala.

 

O: Sada sam se iznenadila. S jedne ste strane u pravu .... cijela naša zapadna civilizacija leži na simbolu koji utjelovljuje čin nasilja, to je čak filozofsko pitanje i jako zanimljivo za proučavanje. Toliko smo se navikli na ovaj simbol da ga se javno ni ne povezuje s nasiljem nego žrtvom, kažem, to je filozofsko pitanje. Što se tiče ove konkretno sklulpture meni je ona ružna, ja je iz čiste estetike ne bih stavila na zid....ali ukusi se razlikuju. Hvala na povjerenju da me pitate za mišljenje, S poštovanjem

P: Upravo to. Navikli smo se na to, a uredno visi u svakoj učionici, hodniku, holu, pa čak i kantini. 
To me pitanje mučilo već neko vrijeme i pokušala sam pitati i na nekim drugim mjestima, ali nikada nisam dobila odgovor.
Hvala vama.

Edit:
Komentar čitatelja:
 7.3.2017. 10:06:41 | Neregistrirani korisnik [Pero]

Ovaj tekst me je podsjetio na potisnuto sjećanje na veliku nelagodu iz ranoga djetinjstva, na to kako sam doživio majčino fanatično uvođenje u svijet vjere pred razapetim na križu. To izlaganje sceni brutalnoga nasilja bilo mi je šokantno, osjećaj je bio krajnje neugodan, zapravo strašan... čovjek pribijen na križ, čavlima probijeni dlanovi i stopala, proboden prsni koš... krv curi iz rana... trnova kruna na glavi... užasan osjećaj od koga se nisam mogao obraniti. Vremenom se potisnula ta prvotna percepcija, iako je se nikad nisam uspio osloboditi, a poseban podsjetnik na to bila je liturgija Velikoga petka. Nju sam prvu napustio, a vremenom i sve ostalo, čim sam stekao mogućnost othrvavanja majčinim pritiscima. Danas je to sve daleka prošlost, ali ožiljci ostaju i prate nas do kraja života.
svjetlonosa @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 83 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
U početku...

  • Blog nema ideju nametati mišljenja niti mijenjati vjerska uvjerenja. Tek se kritički osvrnuti na religije i ispravnost nametanja religijskih uvjerenja u svjetovnom životu, proanalizirati vjerodostojnost „svetog pisma“ i „tumačenja“ kroz povijest do danas, pogledati kako sav taj nauk ne/funkcionira u praksi i pokazati da za – biti dobar – ne treba ništa...samo se bude..
Brojač posjeta
453984
Statistika

 
...
  • Bare: "Kakva je to istina kad s druge strane je laž, izvrnute vrijednosti strah, samo strah."
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.