Biblija - stvaranje mita
Blog
srijeda, rujan 29, 2010
U mnogim raspravama diljem neta, pa i šire, vjernici često u svrhu "dokazivanja" bogočovjeka Isusa, kao povijesne osobe, koriste posebno odabrane citate povijesnih osoba.

 Najpoznatiji su: Tacit (54-119 n.e.), Gaj Svetonije (69 – 140 n.e.), Plinije Mlađi (61– 114 n.e.). Najdraži je je svakako citat Josipa Flavija* (37 – 100) .

Već iz navedenog očito je da oni nisu bili ni njegovi suvremenici, tako da su sva pisanja bila u smislu – vjerovali su, mislili su, htjeli su, čuli su i svi redom su ismijavali tu sektu zvanu -kršćanstvo.

a.) Kornelije Tacit

u svojim Analima XV,44 (115 god.), navodno opisuje kako je Neron okrivljavao kršćane za požar Rima 64 n.e.

»Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne zatomiše javno govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle nakraj tim glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista, koji, za Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata«.

»Oni koji posvjedočiše da su kršćani, odmah su uhićeni, ali prema svjedočenju, optuženo je golemo mnoštvo ljudi, ne toliko na osnovu optužbe o podmetanju požara, koliko zbog mržnje prema cijelom ljudskom rodu.«

1.) Tacit upotrebljava titulu Krist kao imenicu - što na grčkom znači Mesija. U rimskih arhivama sigurno nije moglo pisati "Mesija je pogubljen danas ujutro", niti je Tacit mogao čitati vojne arhive, niti je naveo izvore za svoje podatke, niti se u tekstu radi o osobi Isusa, nego o tome u što su kršćani vjerovali.

2.) Niti jedan kršćanski apologet stoljećima poslije nije nikada citirao taj ulomak "Tacitova svjedočanstva" – sve do trenutka kada se, od riječi do riječi, pojavio u pisanjima Sulpicijusa Severusa, prema suvremenicima: "vještog u oponašanju drevnog stila", tek u 5. stoljeću, pomiješan s raznim drugim čudesnim mitovima o svecima!

Progoni koji su nastali nakon požara Rima, ticali su se Židova, kojima je nametnut težak porez, diljem carstva, radi obnove grada. Nije niti čudo da su se bunili i trpjeli teške progone. U to vrijeme se uopće nisu spominjali nekakvi kršćani u Rimu! Ali kod sumnjivog navoda pripisanog Tacitu, spominju se "golema mnoštva kršćana" u Rimu. To nije niti prvi niti posljednji slučaj da su kršćanski pisci prepravljali povijest i podlo izokretali patnje drugih naroda, sebi u slavu. Teološki je od presudne važnosti dokazati da su kršćani bili progonjeni i masovno ubijani poradi vjere u njihovog božanskog Spasitelja Isusa, jer im je to posljednja slamka spasa da je ta religija "vjerodostojna".

Nema uopće nekog drugog povijesnog dokaza da je Neron progonio kršćane. Svakako nije bilo "golema mnoštva kršćana" u RImu u to doba oko 60 A.D.). U stvari, pojam "krščanin" nije bio u uobičajenoj uporabi u prvom stoljeću

Ivančić piše da čak i u crkvenim krugovima postoji sumnja da je to napisao Tacit ! Naime, jedina postojeća kopija njegovih Anala je nastala tek u osmom stoljeću, u doba praznovjernih religijskih fanatika koji su bili spremnai na sve kako bi pridobili sljedbenike!

Možemo zaključiti da jedan njegov, itekako sumnjiv kasniji zapis o tome u što su kršćani vjerovali, nikako ne može biti dokazom povijesnog postojanja Isusa. Pogotovo stoga, jer izvor svojih informacija nije naveo.

Međutim, Ivančić slavodobitno i neosnovano zaključuje odlomak o Tacitu : "On (Isus) je dakle povijesna osoba, o kojoj se znalo čak i u dalekom Rimu."

 b.) Gaj Svetonije (69-140. god)

Ovaj je napisao:

"On (Klaudije, car od 41. do 54.) izagna Židove iz Rima koji podigoše veliku bunu na poticaj Chresta." "Judaeos, impulsore Chresto, assidue tumultuantes (Claudius) Roma expulit".

Židovi su se sukobljavali, podigla se prašina pa ih je car istjerao iz grada. Čini se da niti Gaju Svetoniju nije baš jasna uloga buntovnika Chresta*. Je li to bio Isus koji je preživio razapinjanje i pojavio se 15 god. nakon toga, neki drugi pobunjenik, ili je Svetonije nešto pobrkao? Tvrditi da se radilo o masi kršćana u Rimu 54. god. je naprosto besmislica. Tek početkom drugog stoljeća oni se identificiraju po ovom ili onom svome vođi.

* "Chrestus" znači 'Dobar" na grčkom, dok "Christus" znači "Mesija/Pomazanik/Krist."

Uočite da Svetonije ne povezuje progone kršćana zbog vatre koja je poharala Rim, što je sastavni dio kasnijeg mita. Ovu referencu je najvjerojatnije dopisao u 5. stoljeću krivotvoritelj Sulpicius Severus, koji je uvelike preinačio i djela drugog rimskog povjesničara – Tacita – s prikladnom bajkom o brutalnim progonima ('paljenje kršćanskih mučenika') koja je od Nerona učinila prvog Antikrista u očima kršćanske Crkve.

Ivančić nekako umorno, na brzinu zaključuje: "Iz odlomka se doznaje da je Krist bio buntovnik, a pisac je mogao čitati rimske arhive, a tu je bilo opisano (on izmišlja dalje) raspeće itd. i zaključuje da su postojale kršćanske zajednice, a one ne bi mogle postojati da nije bilo stvarnog Krista, a ne nekog izmišljenog božanstva."

Židovi koji se međusobno tuku su dokaz da je bog neke njihove sekte stvarno postojao? Vjernici vjeruju u neki lik pa je taj sigurno postojao? Nemam komentara.

Kakvi su to bili dokazi? Što je to? Skriva li se glavni dokaz još u rukavu, a ovo su bile samo probe? Idemo dalje.

 c.) Plinije Mlađi

Oko 112.god., u prepisci između Imperatora Trajana i provincijskog guvernera Pontusa/Bitinija, Plinije Mlađi, spominje kršćane po prvi puta. Plinije izvještava svog imperatora:

'Kršćani ...tvrdili su, međutim, da je sva njihova krivnja ili zabluda u tome što su se određenih dana sakupljali prije zore i slaveći Krista kao Boga i obvezivali se zakletvom da neće činiti prestupe, da će se uzdržavati od krađa, grabeži, preljuba itd.'

(Plinije Trajanu, Pisma 10.96-97)

Uočite da Plinije govori o tome što su mu uhićeni govorili da vjeruju (i ovdje nema nikakve reference o 'Isusu.'). Ivančić na brzinu zaključuje: " budući da Plinije kaže: "Pjevali su himne Kristu kao Bogu" a ne "Pjevali su himne Kristu Bogu", on je postojao, a nije bio fizički nepostojeći Bog." Ako išta to pismo dokazuje, dokazuje da su neki ljudi pjevali nekom svom junaku kao kakvom bogu. Pjevali su himne i Odiseju, Herkulu, Posejdonu, Artemidi i Ateni.

Plinije je vodio procese protiv kršćana, ne zbog njihove vjere, već stoga jer je sumnjao da imaju ' zabranjena i opasna politička udruživanja'. On nastavlja:

'Prema tome, prosudio sam da je nužno doći do istine mučenjem dviju ropkinja koje su nazvali đakonesama. Ali otkrio sam da nema ništa u tome osim izopačenog, naglašenog praznovjerja.' 

Neki od uhićenih su odali dužnu počast imperatorovim slikama i državnim bogovima i prokleli Isusa. Ali Plinije nije bio načisto kako postupiti s mnogima drugima, što je opisao kao rasprostranjena 'zaraza', pa traži savjet od cara Trajana. Trajanov slavni odgovor je bio:

' Ne treba ih tražiti; ako su predani sudu i proglašeni krivima, treba ih kazniti, uz uvjet, da tko god porekne da je kršćanin i to dokaže, -- odajući počast našim bogovima, -- čak i ako je pod sumnjom iz prošlosti, treba dobiti oprost jer se pokajao.'

Stvarna vrijednost ove prepiske (jedini primjer te vrste koji je preživio mračno doba kršćanstva) nije bio nekakav dokaz Isusova postojanja (što očito nije) nego dokaz tolerancije Rimskog zakonodavstva u 'zlatnom dobu' Rimskog carstva. Trajan kaže:

'Ali anonimne optužbe o krivici ne smiju imati nikakvog mjesta u bilo kojem sudskom procesu. Jer to bi bio opasan presedan i protivan duhu našega vremena.'

(Trajan Pliniju, Pisma 10.96-97)

 Usporedite ovu odluku 'poganskog' Trajana iz 113. god., sa kršćanskim Inkvizitorima 13 stoljeća kasnije – za koje su 'anonimne optužbe' i 'potrage' za hereticima bile modus operandi!

 d.) Celzo

Celzo je kao filozof osporavao kršćansku vjeru u djelu iz 178. god. i napisao:

"KAO ŠTO VI TVRDITE, bio je sitan rastom, neugledan vanjštinom, nije imao plemenitosti."

Dakle opet rekla-kazala.

Ova izjava ranih kršćana o Isusovoj neuglednosti nije bila usmena predaja "očevidaca" o tome kako je taj čovjek stvarno izgledao, nego opet tekst staroga zavjeta iz kojeg su vjernici crpili informacije i kovali mitove. Naime u Izajii piše o "Sluzi Jahvinu" (tj. Izraelu kao Božjem narodu ! ) za kojeg oni tvrde da predstavlja proročanstvo o njihovom Isusu:

Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. (3) Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.

Dakle, prvi kršćanski pisci/propovjednici su u nedostatku ikakvih konkretnih podataka o svome mitskom osnivaču, čvrsto vjerujući da je upravo On bio židovski Mesija, jednostavno preuzeli svaki spomen o Mesiji/Izraelu kao Sluzi Jahvinom iz Staroga zavjeta i na osnovu tih sporadičnih, i često proturječnih, opisa, skrpali lik u kojeg su odlučili vjerovati.

Ima nešto interesantno na kraju eseja o Celzu. Ivančić slavi Origena koji je: "bio genij svoga vremena, izvrstan stilist, inteligentan i dubok vjernik." On je fanatički pobijao sve kritizere kršćanstva. Ali poznatiji je po tome što se navodno kastrirao, po onoj Isusovoj: "..ako te neki ud navodi u napast odreži ga." Da, fanatični vjernik, ali ni to ga nije spasilo da ga ti isti kršćani kasnije proglase heretikom. Povod je bila Origenova tvrdnja da ako je Sotona pao u grijeh po svojoj volji, isti se može pokajati, te da je Sin inferioran Ocu.

 Celzo nam je iz prve ruke o ranim kršćanima posvjedočio ovo:

"Kršćani, nepotrebno je ponavljati, krajnje preziru jedni druge. Kleveću se neprestano na najgore moguće načine i nikako se ne mogu dogovoriti ni oko čega u svojim učenjima. Svaka njihova sekta zastupa svoje odvojeno učenje, puni glave svojih pripadnika vlastitim prijevarnim besmislicama, i proizvodi savršene ovce od onih koje pridobije za sebe." -- Celzo (2. stoljeće n.ere.).

Celzo također poručuje: "Jasno mi je da su kršćanski spisi laž, a vaše bajke nisu dobro konstruirane da bi prikrile tu monstuoznu fikciju."

S druge strane, sljedeći odlomak nam svjedoči o Celzu kao etičnom čovjeku i njegovoj vjerskoj toleranciji:

"Neka nitko ne misli da predlažem prisiljavanje kršćana na odricanje od svoje vjere i obmanjivanje vlasti prividnom vjerom i lažnim odstupanjem. Ljudi prožeti uzvišenom mišlju i težnjom da se približe Bogu s kojim se osjećaju srodni, dostojni su poštovanja."

"Rečeno nam je da je Isus osudio bogataše izjavivši bukvalno da će "prije deva proći kroz ušice igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko". Ali poznato nam je da je Platon izrekao istu tu ideju u čistijem obliku. On reče: 'Nemoguće je da izuzetno dobar čovjek bude izuzetno bogat.' "

Za razliku od razvikanog Origena, Celzove mudre riječi su zadržale svoje značenje i danas, nakon 18 stoljeća !

Ivančić piše i da Celzovo djelo nije sačuvano u izvorniku, nego u citatima u Origenovu spisu "Protiv Celza". Vjerojatno zaključujete gdje su "vražji originali" završili. Masovna kršćanski nadahnuta spaljivanja knjiga trajala su stoljećima.

Time smo završili s par tričavih 'poganskih' izvora o rekla-kazala-varala.

 *U nastavku – Josip Flavije.

U suradnji sa Znanost i biblija.

Opširnije u PDF formatu.

svjetlonosa @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 128 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
U početku...

  • Blog nema ideju nametati mišljenja niti mijenjati vjerska uvjerenja. Tek se kritički osvrnuti na religije i ispravnost nametanja religijskih uvjerenja u svjetovnom životu, proanalizirati vjerodostojnost „svetog pisma“ i „tumačenja“ kroz povijest do danas, pogledati kako sav taj nauk ne/funkcionira u praksi i pokazati da za – biti dobar – ne treba ništa...samo se bude..
Brojač posjeta
453457
Statistika

 
...
  • Bare: "Kakva je to istina kad s druge strane je laž, izvrnute vrijednosti strah, samo strah."
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.