Biblija - stvaranje mita
Blog
subota, rujan 17, 2016
 

Ne zanima me što ona osobno Samo Vjeruje.
Ona ima puno pravo govoriti što god želi, koliko god to besmisleno bilo, kao što i drugi imaju to isto pravo. 
No ljudi zapravo ni ne slušaju što ona govori. 
I kome. 
Na stranu što je sve ostale koji prema njezinim standardima nisu "Čisti" zapravo nazvala Prljavima, u ovom trenu me zanima što je to ona podučila djecu u svom "kršćansko-mučeničkom" stand up-u sa stagea u Bistrici.


„Križ u obliku ozljede bio je znak od Boga. Bolest je milost, križ je milost i to je ono što nam život s Isusom nudi.... Pitala sam se ima li to sve uopće smisla, no nakon osvojene medalje uvidjela sam da me boljelo kako bi mi Gospodin pokazao da nešto na što sam računala ne mora biti, ako on tako odluči. Shvatila sam da ako je Bog stvorio sve oko nas, onda mu nije bio problem doći u močvarno tlo moje duše. Sada skačem za Gospodina. Sve što radim prikazujem Gospodinu. Ja više nisam bitna.“

Djecu uči da su oni male močvarne dušice, koje su ovdje zato da trpe, jer ih Bog tako voli, a za sve u životu, bez obzira koliko truda uložio - odgovoran je Blankin imaginarni prijatelj.
To su strašno opasni nauci. I onaj tko to ne vidi, ima ozbiljnih problema sa svojim sustavom vrijednosti.

A kako stvari stoje, sutra će dotična "širiti radosnu vijest" i po vrtićima.
          


          
 


     

svjetlonosa @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 4, 2016
Vatikan je danas proglasio majku Terezu svetom. Sveticom.

Što to uopće znači? Biti svet? Svetac?

Prema Wikipediji – „Svetac je osoba koju je radi načina života sasvim posvećenog Kristu neka kršćanska Crkva proglasila ili od davnine štuje kao svetu.“

Dakle, to su norme, standardi koje propisuje Crkva, a koje moraju biti zadovoljene da bi se osobu smatralo svetom.

„To je meni sveto“ – nešto od velikog značaja za pojedinca.

Žena koja je okupljala umiruće, na njihov račun skupljala silno bogatstvo, za koje se ni danas ne zna gdje je uloženo (nije u njezine umiraonice), koja je pokrštavala hinduse u smrtnoj agoniji „dijeleći ulaznice za svetog Petra“; koja je na sve bolove i patnju odgovarala da su to „Isusovi poljupci“; koja im nije pružila adekvatnu njegu i skrb, dok je, kada se sama razboljela, bila hospitalizirana u tada najskupljoj bolnici u SAD-u; koja je godinu dana imala vizije, a do kraja života – sumnjala, danas je proglašena sveticom.

U svojim pismima pisala je:
"Prokletnici iz Pakla pate vječnu kaznu, jer eksperimentiraju s gubitkom Boga. U mojoj vlastitoj duši, osjećam užasnu patnju tog gubitka. Osjećam da me Bog ne želi, da Bog nije Bog i da on uopće ne postoji."
 
1958 ona piše: "Moj osmjeh je krinka koja krije mnogo boli." Budući da se "vječno osmjehivala", ljudi su mislili da "moja vjera, moja nada i moja ljubav izlaze iz mene i da je moj intimni odnos s Bogom ispunio moje srce. Da su samo znali...".


Kako je „svetac“ Crkvena titula…i kroz povijest su je zaradili mnogi kontroverzni  ljudi čija bi učenja danas mnogi smatrali primitivnima, shizofrenima i tome sl. na ovu „čast“ možemo gledati kao i na bilo koju titulu u nekim drugim uređenjima.

Da je služila u Trećem Reichu, vjerojatno bi dobila Željezni križ. 

         




svjetlonosa @ 13:19 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 12, 2016

Nakon tvog primitivnog, mizoginog ispada kojom si pokušao uvrijediti sve žene, kako iz svog stada, tako i one koje to nisu, odurnim vjeroNaukom, kojim ste žene omalovažavali cijelu povijest (bez ikakvog pokrića), sa zadovoljstvom ću ti reći nešto što će te potpuno sablazniti. 

Ne, neću ti oduzeti pravo glasa...neću te čak poslati u kuhinju prati suđe...a za rađati djecu si prirodno nesposoban, pa ti neću reći ni to.

Reći ću ti nešto puno strašnije.

Na tvoj veliki užas...medicinska, znanstvena i biološka Činjenica jest da nije žena od muškarca, već je muškarac od žene.

I ne, ne  mislim pri tom na činjenicu da te mater rodila (objasni njoj da je "drugotna", nakon što te izbacila iz sebe), stvore, već si u ranoj fazi embrionalnog razvoja  bio - žensko.

Svaki zametak je matrica za žensko dijete, tek ovisno o količini hormona (y kromosom se aktivira tek nakon šest tjedana od oplodnje) razvijaju se muška ili ženska obilježja, a kao trajni podsjetnik na taj nemili događaj - imaš zakržljale bradavice.

                                   


Tvoja je sreća, stvore, što ne postoji društvo u kojem bi žene muškarcima radile ono što ste si vi dali za pravo raditi ženama cijelu povijest i to na temelju prastarih, primitivnih, a u prvom redu lažnih mitoloških priča. Cijela vaša izmaštana superiornost počiva na LAŽI. 

Podraškaj si večeras bradavice čisto kao podsjetnik da su tako osjetljive jer druge svrhe nemaju (a i toga si se, navodno, odrekao silujući ljudsku prirodu). 

Više  i nije problem ženi biti ravnopravna muškarcu, problem je muškarcu biti ravnopravan sa ženom. Posebno "božjim stvor-enjima" kao što si ti.  

Usput, ljubitelju primitivnih, mizoginih pričica i sljedbenika blagdana Hitlerovog pape...dok tako draškaš svoje zakržljale bradavice, razmišljaj što bi ti na tvoje laprdanje rekla Lilith, Adamova "prvotna" žena. 

Pričaj njoj o "drugotnoj", poslušnosti...i ravnopravnosti.

I još nešto...

Kada bi žena bila jedini nositelj gena - rodila bi - curicu. Isusicu.                      

Prvotnu, drugotni stvore.




Lijepi pozdrav!

                          


svjetlonosa @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 69 | Prikaži komentare
petak, srpanj 1, 2016
 



svjetlonosa @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 162 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 17, 2016
 

Nekrofilija - Nekrofilija (lat. necrophilia) predstavlja uživanje u promatranju mrtvih ili njihovih dijelova, sve do seksualnih odnosa sa mrtvim tijelom. Riječ je izvedena od grčkih riječi νεκρός (nekros "mrtav") i φιλία (philia "ljubav").

Pod nekrofilijom u širem smislu se ponekad podrazumijeva svaka opsjednutost sa smrću i sklonost takvim temama, pa se, na primjer, govori o nekrofiliji u suvremenim masovnim medijima.

Kanibalizam je konzumacija mesa pripadnika iste vrste

(Wiki)

 

 

Ovih dana glavna vijest koja ne silazi sa svih kanala i portala je truplo koje je izloženo vjernicima na štovanje.



Druga vijest je da je Index.hr to nazvao nekrofilskom orgijom sa jednorukim patuljkom. Index je već objasnio da je taj čovjek zaista bio patuljastog rasta – patuljak, da su mu zaista odrezali jednu ruku (kako bi je odnijeli u dijelovima u nekoliko Crkvi na štovanje) pa je bio jednoruk, da je mrtav i da ljudi oko njega masovno doživljavaju ekstatična stanja. Dakle, ni jedan navod nije lažan. Situacija u kojoj su činjenice daleko brutalnije od onoga na što se vjernici ljute. 

Ono što je ljude najviše pogodilo jest – nekrofilija.

Za one kojima je ovo prvi susret sa katoličkom nekrofilijom, treba napomenuti da je to zapravo praksa. Toliko ustaljena da je više i ne percipiraju kao nešto neprirodno, bolesno, nastrano.


Od kada je carica sv. Helena prilikom posjeta Jeruzalemu našla cijelu scenografiju raspeća i dovela u Rim (pa čak i stepenice po kojima je Isus hodao nakon osude), kreće lavina relikvija. Od kostiju magarca kojeg je Isus jahao, kažiprst nevjernog Tome kojeg je gurnuo u Isusovu ranu ( nekoliko crkvi tvrdi da posjeduju baš taj prst), nad lubanjama "tri kralja" narasla je ogromna katedrala u Kolnu, Isusove pelenice se čuvaju u Dubrovniku, a ta stara krpa se jednom godišnje šeta ulicama grada u istoj povorci u kojoj su i "moći sv. Vlaha", točnije njegova lubanja na pladnju i ruka u pozlaćenoj ruci koja se u procesiji nudi puku koji ih dodiruje i ljubi.

   - lubanja i komad ruke sv. Vlaha

 



a ako se priključite  svečanoj povorci muškaraca u zlatnim haljinama i vi možete poljubiti lubanju na pladnju.

 i djeca su dobrodošla. 

Dijelovi mrtvaca se često čuvaju u posudama koje su izrađene u obliku dijela tijela kojem pripadaju, pa tako imamo relikvije u obliku noge, ruke, glave i sl.

 

      


Svojevremeno je nekoliko crkvi tvrdilo da posjeduju i Isusov sveti prepucij (da...kožicu sa pimpeka osam dana stare bebe. Jadna beba Isus sa tolikom kožicom) i bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti kakvog bi oblika bila posuda u kojoj bi ga čuvali, ali su nakon nekoliko stoljeća ideju o kožici prerasli.  Rečeno je da je sveta kožica sa svetog pimpeka nestala, pa čak postoji i tvrdnja da su Saturnovi prstenovi zapravo - Isusov prepucij i o tome se više ne govori.


Kad netko spomene baziliku, tada sa sigurnošću možete znati da je to crkva u kojoj se  čuva mrtvac, da li u komadu ili u rinfuzi. Da li komad iznutrice, kosti, kose ili cijeli leš.

 

 Sv. Leon Bembo, nadbiskup (+1188.), foto: M.Jelenić

 



Stopalo carigradske mučenice Sv. Barbare (+288.), foto: M.Jelenić

 



Papa Franjo ljubi staru krv, koja tada postaje tekuća.


Obožavalo se i obožava svašta.
Od stepenica, plahti, kostura, obrezaka, prstiju ili mlijeka i ako vam to izgleda bizarno, svete relikvije u crkvi St. Vincenzo i Anastasio na Piazza Trevi demonstriraju da se može obožavati ama baš sve. 
Ondje se brižno čuvaju jetre, slezene i gušterače svih papa koji su živjeli u obližnjoj raskošnoj palači Palazzo Quirinale, od Sikstusa V (1585-1590) do Leona XIII (1878-1903).

Španjolski Filip II, suprug Marije Tudor i osnivač Španjolske Armade, posjedovao je 7.421 kom. svetih relikvija. Među njima je bilo - pored posvuda prisutnih komada "Istinskog Isusovog Križa i Kristove Trnove Krune" - 144 glava, 306 ruku i 10 cijelih leševa 'svetaca'. 
Jedan pohlepni njemački kolekcionar je tvrdio da ima više od 17.000 tih objekata, što je nadahnulo papu Leona X da izračuna kako je taj čovjek uštedio sebi točno 694.779.550 1/2 dana u čistilištu s tako pobožnim štovanjem. Međutim, njegovi napori su premašeni. Crkva Schlosskirche u Halle-u, Njemačkoj, hvalila se sa 21.483 relikvija u svom podrumu. (http://znanost-i-biblija.blogspot.hr/2012/07/relikvije.html)

 

Teško je izdvojiti najbizarnije iz tih morbidnih kolekcija, ali svakako jedan od najjezovitijih događaja u povijesti papinstva zbio se u siječnju 897. godine.
Papa Stjepan VI, naredio je iskapanje svog prethodnika – Formozija, devet mjeseci nakon njegove smrti, sa namjerom da ga izvede pred sud.
9 mjeseci stari leš obukao je u svečanu odoru i smjestio ga na papinsko prijestolje. Optužnica se čitala tri dana, malodobni đakon je morao odgovarati umjesto mrtvaca, koji se gadno raspadao.
Formozije je proglašen antipapom i za kaznu su mu odrezana tri prsta desne ruke.
Tri prsta sa kojima je dijelio blagoslove kao papa. 
Deset godina kasnije papa Sergije III. ponovo iskapa leš, ponovo ga oblači i posjeda na tron i ponovo sudi.
Sergije je bio i na prvom suđenju, kao kardinal.
Ovaj put lešu su odrezali i glavu, a ostalo bacili u Tiber.
Tijelo se ulovilo u ribarsku mrežu i danas se njegove kosti čuvaju u bazilici sv. Petra.

 

               

Ovo je ilustracija tog događaja iz 897. Godine, a ovo je

 

                

  slika iz 2016. Čini se da nismo daleko odmakli.

 

Da se ne radi samo o ponekoj kosti tu i tamo, svjedoče i čitave crkve i kapelice od – kostiju.







 





Na jednoj od njih pište - "Mi kosti čekamo vaše." Osjećajte se dobrodošlim. 

U svijetu postoji nekoliko takvih zdanja, a možete ih razgledati u sklopu turističkih ponuda.

Nadalje, svatko tko misli da je pričest, odnosno primanje Tijela Kristovog – nešto simbolično, ne može se čak smatrati ni katolikom. On je bogohulnik, heretik koji nije dostojan isto primiti u svoja usta. Da bi vjernik mogao pristupiti pričesti mora zadovoljiti dva kriterija – biti bez većih grijeha  i vjerovati u stvarnu prisutnost Krista u hostiji. Da to nije neka šala svjedoče i mnoge „krvareće hostije“ za koje je Crkva uložila puno truda da ih prezentira kao Božje Čudo i dokaz Njegove prisutnosti koju prilikom svakog misnog slavlja vjernici imaju prilike blagovati.

 



U Koreji imate euharistijsko čudo, kada se vjernici hostija na jeziku pretvori u komad ljudskog mesa.



 

U Ludbregu se hostija pretovorila u ljudsku krv...Isusovu dakako. 



Hostije se još pretvaraju i u komad muškog srca, ali uglavnom samo krvare ili zahtjevaju nove crkve i kapelice.

 

Kada bi zamišljala sotonistički obred upravo bi ovakve slike imala pred očima, kosturi, mrtvaci i blagovanje ljudskog tijela. Tko u tome vidi nadahnuće, ispunjenje i ljubav, mora ozbiljno poraditi na svojem sustavu vrijednosti, a i vrijeme vam je da stvari nazovete pravim imenom.

To što se rade gadarije i besmislice u ime religije, neće promijeniti činjenicu da su to i dalje gadarije i besmislice. Samo je religijski teror toliko duboko ukorijenjen, da ko omađijani ljudi stoje satima u redu ne bi li dodirnuli staklo ispod kojeg se nalazi prastari mrtvac sa maskom. Bez trunke dvojbe, bez kapi kritičkog promišljanja, bez osjećaja gađenja.

Da bilo tko sutra iskopa nekog mrtvaca i ponudi ljudima na diranje, strpali ga u ludnicu. Ali ako to radi Crkva – to je sveta krava. To je nešto nad čime se zdrav razum ne smije ni začuditi.

Bilo bi zanimljivo čuti kako ljudi koji su doživjeli to iskustvo diranja staklenog sarkofaga i sa ganućem i suzom u oku jedva objašnjavaju kakvo je to duhovno ispunjenje, odgovaraju na sljedeća pitanja:

Kako znate u kojem je stupnju raspadanja kada je tijelo sakriveno maskom?
Bi li vam bio manje zanimljiv da je malo više raspadnut? 
Više volite kad je mrtvac u komadu ili samo neke dijelove?
Kako takozvani prolajferi nalaze ljepotu i nadahnuće u lešu?
Kako mirite zapovjedi dane u "svetom pismu" i klanjanje mrtvacima čiji mir narušavate?
Kako si objasnite da je to normalno?
Prema Bibliji, Isus je rekao – (Mt7:1)"Ne sudite da ne budete suđeni! (2) Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ Imajući to na umu, a znajući da su upravo katolici najglasniji suci svojim neistomišljenicima, kada se nakon svega pogledate u ogledalo, kako sebi mjerite? Kako si sudite?  Jeste li vi normalni? Prirodni?

Nakaradnost ovog rituala nadilazi čak i većinu biblijskih primitivnih priča, za što je zaista potrebno jako puno truda. 

Naučite stvari zvati svojim imenom. Ako inzistirate na tome da jedete ljudsko tijelo, onda se nemojte ljutiti kada vas zovu kanibalima. Ako doživljavate ekstazu uz nečije truplo ili komad leša, neka vas ne ljuti što vas zovu nekrofilima. 

Vaše priče o svetosti života, o normalnom, prirodnom, lijepom, sa poetskim pogledom u daljinu, teško je shvatiti ozbiljno, nakon što sate provedete u redu ne bi li dodirnuli leš ili poljubili nečiju lubanju. I kada Samo Vjerujete da je to nešto duhovno i sveto, znajte da je i kupanje u Gangesu među leševima ljudi i životinja također nekima duhovno i sveto, no sa istim otporom i gađenjem kojeg vi osjećate prema njima, pokušajte shvatiti da se vaši rituali ne moraju baš svima sviđati. 

svjetlonosa @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 180 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 7, 2016
 

Često su me pitali zašto ne pišem o ni jednoj drugoj religiji osim o kršćanstvu. Iako to nije potpuno točno, istina je da su ostale religije ovdje manje zastupljene, upravo iz razloga što je kršćanstvo ono što stvara probleme u ovom podneblju. No, sve više smo suočeni  sa Islamom, pa imam potrebu napisati koji red i o tome.

Zašto nisam do sada pisala o Islamu? Vodeći se idejom da osobne slobode završavaju gdje počinju tuđe – Islam me nije zanimao jer nije bio moj problem. Nitko nije gurao moje dijete da sjedi na islamskom satu vjeronauka, niti u državnim institucijama postoje islamski simboli, niti su islamski vjeroNauci ono što kreira javno mnijenje u kojem odrasta moje dijete. To je jedan razlog. Drugi razlog je to što Islam doživljavam kao nusprodukt prethodnika i svaka kritika koja se odnosi na prethodne religije, kritika je Islamu.

Islam je najmlađa od triju takozvanih – abrahamskih religija i druga po zastupljenosti u svijetu.  Alah i Jahve su zapravo jedan te isti bog,  a starozavjetni Abraham otac Židovstva, Kršćanstva i Islama. Temelji su isti.

Muslimani žive diljem svijeta, uklopljeni u svoje svakodnevice u suživotu sa ostalima. Kao i svaka religija Islam ima fundamentaliste i takozvane umjerene vjernike.  Ovo su zanimljive podjele jer bi se sa time mogli poigrati u sljedećem promišljanju.

Starozavjetni pisci su bili fundamentalisti i svoj su nauk shvaćali doslovno i dosljedno. Kada pišu da muškom djetetu treba odrezati kožicu sa spolovila, to ne shvaćaju u prenesenom značenju već doslovno. Kada pišu da treba kamenovati preljubnicu, to nisu shvatili umjereno, već fundamentalno. Kada pišu da je Abraham, otac triju religija, čuo božji glas koji mu je naredio da zakolje vlastitog sina, Abraham nije to shvatio kao nešto o čemu mora dubokoumno promišljati, završiti filozofski i teološki fakultet i uz poetski pogled u daljinu dokučiti što to u prenesenom smislu zapravo znači, već  je uzeo nož i sina i uputio se na žrtvenik.

Novozavjetni Isus je svoje nauke shvaćao doslovno. Kada zapovijeda – „Krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha svetoga“, on ne misli na nešto metaforično, već na doslovno pokrštavanje svih naroda.  Kada pisci Novog  zavjeta pišu da je anđeo Gabrijel  navijestio Mariji kako će začeti po Duhu Svetom – on to ne piše u metafori, on to piše doslovno. I danas se to shvaća doslovno – fundamentalno.

Taj isti anđeo je, čovjeku potpuno jednakog kredibiliteta diktirao Kuran. Ne u nekom maglovitom, prenesenom značenju za što su potrebne vojske teologa da ga „tumače“. Već doslovno. Svako slovo zapisano u Kuranu jednako je vjerodostojno kao i  ideja da je anđeo Gabrijel navijestio Mariji čudesno začeće. Ukoliko vam je jedno prihvatljivo, a drugo nije, razmislite zašto.

Svaka od navedenih, takozvanih objavljenih religija, ima svoje pismo i svoje proroke. Svaka od navedenih religija ima zločince i žrtve.  Gotovo u pravilu – jedni protiv drugih, pa i između sebe.  A sve u ime Boga u kojeg Samo Vjeruju, a koji bi prema svima navedenima trebao biti jedan i jedini  i zajednički.

Najveći užasi kojima danas svjedočimo kršćanima može poslužiti kao ogledalo. Cijeli jedan period ljudske povijesti, od nekoliko stotina godina izgledao je upravo tako.  Mučenje, sakaćenje, ucijene, prisvajanje teritorija, asimiliranje stanovništva, paljenje živih ljudi – sve je to već  viđeno. A to je bilo vrijeme rađanja dogmi u koje kršćani i danas vjeruju. Na tim i takvim temeljima evoluirali su današnji „umjereni kršćani“. Današnji Islamisti su na nivou kršćana srednjeg vijeka.  

Kada vjernici postanu „umjereni“? Onda kada vrijeme pregazi njihova učenja i kada pastiri moraju uložiti dodatni napor da očite besmislice iz svojih takozvanih „svetih spisa“ prilagode vremenu ukoliko žele opstati, a ne nestati kao mnoga druga Samo Vjerovanja. Umjereni vjernici postaju onda kada se mit i simbol, koje je religija preuzela i zloupotrijebila, pokušaju objasniti u svom izvornom kontekstu. Tada se javljaju promišljanja o tome kako to što smo upravo pročitali u nekom od „svetih spisa“, a što nam direktno vrijeđa naš osjećaj za moralno, uopće nije to, nego nešto sasvim drugo.  Umjereni vjernici su oni čiji je osjećaj za moralno davno nadišao moral njihovih svetih spisa. Preostale konture svojih Samo Vjerovanja prilagođene su varijante prihvatljivije vremenu u kojem bogomolje od udara groma čuvaju gromobrani, lijekovi, liječnici i znanost liječe bolesti, meteorolozi predviđaju vrijeme, a ljudi ne nađoše bogove u svetim planinama, niti su ih sreli leteći kroz oblake.

Umjereni vjernici su zapravo srednjevjekovni heretici. Oni su ljudi koji su pomno probrali što im je prihvatljivo, a što će kompenzirati na neki drugi način. Pa tako danas mnogi govore, „vjerujem u boga, ali ne idem u crkvu, džamiju, sinagogu. Vjerujem u boga, ali on nije ljubomoran. Vjerujem u boga, ali ne vjerujem u čudesno začeće. Vjerujem u boga, ali on ne mrzi homoseksualce.“  Manje-više – koliko ljudi toliko bogova.

Takozvani „umjereni muslimani“ su oni koji su svoja Samo Vjerovanja pokušali uklopiti u današnje poimanje svijeta i oni nisu problem . Oni će vršiti svoje bogoštovlje ne petljajući se u život svih ostalih.

Takozvani „fumdamentalni muslimani“ su oni koji svoju vjeru i dalje shvaćaju i žive – doslovno.

Iz čega proizlazi da nije problem ni u fundamentalistima (bilo koje religije)  – već u fundamentu.

A fundament (temelj) je svima isti – izvrnute vrijednosti u kojem se imaginarno, nedokazivo biće stavlja Ispred Čovjeka, a o Njemu “ znamo“ samo ono što „bogom dani“ za nas „tumače“ prema vlastitom stupnju ne/obrazovanosti i interesa.

Upravo svjedočimo fenomenu –„ tko ne nauči iz povijesti, mora je ponavljati.“  Čovječanstvo još nije naučilo.

Kada Židovi osmisle svoje sveto pismo u kojem su oni „izabrani narod“, sam Bog ih vodi u osvajanja tuđih teritorija i širenja svojeg nauka.

Kada Isus pokuša reformirati židovstvo, sam Otac ga vodi da nauči svoje sljedbenike kako širiti „radosnu vijest“ i asimilirati što veći broj pristaša.

Kada Rim širi svoje carstvo vođen svojim bogovima, on progoni kršćane, do mjere kada uvidi da kršćanstvo može poslužiti kao trojanski konj, a u svrhu porobljavanja svih ostalih.

Kada Hitler promišlja o problemima koji ga tište on vidi Židove koji, prema njegovoj interpretaciji parazitiraju u tuđim državama i žele ovladati svijetom,  a „nežidove“ planiraju porobit u svoju korist, pa je tako mislio, mislio i smislio „konačno rješenje“ koje uključuje istrebljivanje svih ne samo Židova već „nearijevaca“, sa željom da tako visoka (odabrana) rasa, vođena samom Sudbinom ovlada svijetom, a ostale pokori i porobi u svoju korist.  

Kad Islamisti razviju ideju da imaju pravo na neki teritorij, vođeni samim Bogom,  putem oni naprosto moraju  pobiti sve što ne odgovara njihovom učenju.

Kad nacionalisti pomisle da ih drugačije kulture ugrožavaju na bilo koji način, promišlja se o „konačnom rješenju“ koje bi  isključilo sve „ne naše“, a nama osiguralo čistoću, a sve sa krunicama oko vrata i ufanju u Boga.

U čemu je razlika? Uočavate li obrazac?

Nacionalizam i religija su uvijek išli ruku pod ruku. Velika Njemačka, Velika Srbija, Velika Hrvatska, Osmansko Carstvo, Rimsko Carstvo…

Kada vidite slike u kojima Islamisti razaraju neke stare spomenike i svetišta, sjetite se prve božje zapovjedi iz „svetog pisma“ – Biblije:

„Čuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, počupajte im ašere!“

             
Palmira 


Tko misli da ne treba pomoći Čovjeku u nevolji – imaginarni likovi od njega neće napraviti bolju osobu.

Tko misli da se prema stranim huliganima treba ponašati drugačije nego li bi prema vlastitim – živi u zabludi i potencijalno je jednako opasan.

U svakom narodu postoji „društveni talog“, ljudi koji se nikada nisu i neće priviknuti na civilizacijske tekovine. Zbog toga nazivati cijele narode smećem jednako je besmisleno kao nazivati sve navijače huliganima.

Tko će se moći prilagoditi novonastalim situacijama živjet će u miru, tko neće – bit će deportiran odakle je došao. Kako kršćanin, hindus, židov, tako i musliman. 

Stvaranje huškačke, mrzilačke atmosfere ne doprinosi  rješavanju problema. Pitanje koje se postavlja pred čovjeka koji se želi smatrati suvremenim, civiliziranim, humanim, jest – da li je evoluirao toliko da prekine niz predvidivog  obrasca koji seže daleko u prošlost,  sa korijenom u religijskom praznovjerju, a nikada nije donio ništa dobroga. 

svjetlonosa @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 371 | Prikaži komentare
subota, studeni 21, 2015
 

Njihov brod...

                   

...juri svemirom...

 

 

...a okupljaju se, između ostalog i na novoj Facebook stranici:

 

Ja sam svemirac

 

 

 

Slobodno se pridružite... i...

 

...enjoy the ride :)


   

 

Edit:

Prije nego li ostali komentari zatrpaju bitno, spasit ću dva:

 "Ovo je transcendentni iskorak. Kršćanstvo, islam, hindiuzam i ostale baljezgarijske, opijatske budalaštine, koje su ljudima donijele i donose strašne strahote,mogu biti poništene jedino transcendencijom.Transcedencija počima u shvaćanju ovakvih istina. Istina o Zemlji kao jurećem zrncu u Svemiru, o svemiru kao beskrajnom prostoru saznavanja i putovanja, o ljudskom biću koje na svom zrncu juri kroz sve... Kakvi Alasi, Jehove i ostali budalaški tipovi mogu zamijeniti divotu ovih istinskih znanja..." -xyx

 

"Ovaj slobodni čovjek, koji surfa svemirom, je osnova za ikakvo transcedentno razmišljanje. Da bi čovik uopće mogao početi razmišljati o dragocijenosti života o smislu smrti, beskonačnosti svemira, te o svemu mogućem što u tom beskraju egzistira,mora raspuknuti opnu. Kao Kalimero. Izaći iz religijskog jaja u kojem je rođen... Naravno, nitko ništa ne mora. Svakome će biti onako kako može ili kako ne može. Onaj koji može uhvatiti ovu nit slobode, razorit će jaje. Nije za sudit onima koji to ne mogu. Jedino ih je izbjegavat. Posebno, treba ne dopustiti da njihova opijenost, nemoć i pogled unutar jaja,određuje sudbine i zakone ostalih. Dakle ,sekularizam po svaku cijenu." - xyx

 

svjetlonosa @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 121 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 14, 2015

„…Nasilje je stvar navike, počinje pomalo, a onda se naviknete…“

IzharAshdot

 

Prije nekoliko je godina izraelski kantautor IzharAshdot snimio kontroverznu pjesmu „A Matterof Habit“ iz koje sam naučio više o bliskoistočnom sukobu nego iz svih knjiga koje sam pročitao. Ashdot pjeva o strahu i mržnji ali njegova poruka nije ograničena na njegov nesretni dio svijeta. Njegova je poruka univerzalna, baš kao što su univerzalni strah i mržnja. Te emocije redovito i nepogrešivo dovode do agresije i nesreće.

Prošle je subote u Zagrebu u organizaciji nekoliko udruga i građanskih inicijativa održan, sada već tradicionalni, prosvjed sa zahtjevom za raskid Vatikanskih ugovora. Nisam bio u mogućnosti pridružiti se onima koji su došli na Cvjetni trg kako bi nas bilo barem jedan više. Zbog toga mi je žao jer je poruke koje su tamo poslano vrijedilo čuti. Premda je prosvjednika bilo manje nego ikada, izgrednika među onima koji su odlučili izraziti svoje neslaganje sa ciljevima organizatora nije manjkalo. Dapače, bilo ih je više nego ikada. Pri tome nam je, nažalost, dobro poznato da se neslaganje sa nečijim mišljenjem u Hrvatskoj najčešće izražava agresijom. Zanimljivo je i što je policije bilo više nego ikada. Ukoliko pretpostavljate da čuvari reda imaju pametnijeg posla iznenadili biste se. Imali su pune ruke posla baš kao i okupljeni novinari i fotoreporteri.

Kada odrasli muškarac gađa papirima studenticu koja se usudila javno reći nešto što on ne odobrava, budite uvjereni da papiri lete samo zato što je u blizini policija. Da je bilo prilike, letjelo bi kamenje. I ne bi bilo prvi put. Kamenom i argumentom se ionako postiže više nego samo argumentom. Već smo naučili da isto vrijedi i za plinske boce.

Kada odrasli muškarac sa malim djetetom u naručju udara policajca i fotografa, on se ne boji kako će dijete u njemu vidjeti nasilnika. Naprotiv, uvjeren je kako nije nasilnik već pravednik koji ima puno pravo zgaziti svakoga tko mu stane na put. Ponaša se upravo onako kako ga je naše društvo naučilo. Kada su vrijednosti koje se brane vjera i domovina, onda je dopušteno sve. Pardon, Vjera i Domovina. Dozvoljeno je, a i preporučljivo, ignoriranje pravopisa.

Četvrt stoljeća se privikavamo na svakovrsnonasilje i dobili smo upravo ono što smo tražili. Postali smo društvo ušančenih, neukih i nesigurnih seronja koji će radije razbiti glavu sugovorniku nego čuti nešto što ne žele. Postali smo rulja, a možda nikada i nismo bili ništa više. Međutim, problem sa kojim ćemo se jednoga dana morati suočiti je taj što je ruljom lako vladati, a ta vladavina nikada nije u interesu tih istih seronja. Dovoljno je tek povremeno nekoga baciti lavovima. Jučer su to bili pederi, a danas su ateisti. Srba, na žalost rulje, polako nestaje. Srećom, dolaze Sirijci i Afganistanci. Kada razbijemo glave svim ateistima biti će nam dobri i Azijati. Mržnja ionako dolazi polako, a onda se na nju naviknemo.

Čini se da mržnja i nasilje posebno dobro idu ruku pod ruku sa Vjerom i Domovinom. Nedostaje samo obitelj kod koje se mržnja i nasilje iz nekog čudnog razloga češće manifestiraju kao obiteljsko nasilje, dakle kao nasilje prema pripadnicima skupine, a ne onima koji skupinu ugrožavaju tako što se o njoj usuđuju reći što misle. Djeluje zbunjujuće ali može se zaključiti da su seronje spremniji dići ruku na nekoga za koga su uvjereni da ugrožava one sa kojima imaju nešto zajedničko tek pukim slučajem. Naime, nitko od nas nije birao u kojoj će se Domovini roditi, a u velikoj većini slučajeva niti Vjera nije stvar osobnog izbora.

Da se razumijemo, nasilje nije ograničeno samo na fizičko nasilje. U obrani Vjere i Domovine dozvoljene su i laži, prijetnje i ucjene. Predstoje nam još jedni izbori koji će biti dobiveni upravo lažima, prijetnjama i ucjenama. Nemojte se iznenaditi kada bude upravo tako. Izbore će dobiti malo pametniji seronje koji će nam lagati i ucjenjivati nas, a malo manje pametni seronje će biti spremni prijetiti i razbiti nam glave ukoliko nas do tada ne ustraše dovoljno. Sve zato jer smo zbog straha odustali od borbe za svoje ideje. Ashdot ne pjeva o pokornosti ali kada bi pjevao vjerujem da bi pjevao kako je od straha do pokornosti mali korak. Počinje pomalo, a onda se naviknete.

Ashdotov zemljak, premda ne i sunarodnjak, MosabHassanYousefse odbio bojati i riskirao je sve kako bi se borio za ideju da ljudi različitih vjera, nacija i drugačijeg pogleda na domovinu mogu živjeti zajedno u miru i učiti jedni od drugih. Usudio se boriti za svoje ideje i bio je u pravu kada je rekao kako ideju ne možete uništiti Merkava tenkom.Ne možete ni šakama, kamenjem ili plinskim bocama.

Piše: Anto Leko 

 

svjetlonosa @ 06:34 |Komentiraj | Komentari: 153 | Prikaži komentare
subota, listopad 3, 2015
Proglas

Poštovane građanke i građani Republike Hrvatske!


Pozivamo vas na prosvjed “RASKID Vatikanskih ugovora” koji će se održati u subotu 10. listopada 2015. godine u 13:00 na Cvjetnom trgu u Zagrebu! 

Pridružite nam se svi vi – i religiozni građani i oni koji to nisu – svi koji smatrate da “Vatikanski ugovori” negiraju odredbu Ustava Republike Hrvatske kojom su vjerske zajednice odvojene od države! Republika Hrvatska je SEKULARNA država u kojoj SVI građani imaju ista prava i obaveze, a religijske institucije moraju poštivati zakone – jednako kao i sve ostale. 

Iznimno je VAŽNO da se uključite, i da zajedno, jasno i glasno – s osjećajem za pravednost, sviješću o važnosti vladavine prava i pogledom usmjerenim u budućnost kažemo DOSTA!

– ne želimo nastavak netransparentnog financiranja crkvenih institucija sredstvima iz državnog proračuna i novcem SVIH građana;

– ne želimo obrazovanje u službi religijske indoktrinacije;

– ne želimo diskriminaciju građana utemeljenu na njihovim svjetonazorima!

NEOPHODNO je poslati jasnu i glasnu poruku vlasti da građani Hrvatske ŽELE biti punopravni građani a ne potlačena masa o kojoj političari i hijerarhija Katoličke crkve odlučuju daleko od očiju javnosti, donoseći odluke koje su protivne našim interesima.

Pri tome želimo jasno reći – pitanje vjere/uvjerenja je osobna stvar i izbor svakog pojedinog građanina/građanke Republike Hrvatske i mi to pravo bezrezervno podržavamo!

Naš stav je da taj izbor treba ostati u sferi privatnog te da niti jedna vjera ili uvjerenje NE SMIJE biti favorizirano i “podržavljeno” nauštrb drugih građana Republike Hrvatske.

Svi mi, građani i građanke RH, volimo svoju zemlju i želimo živjeti u socijalno i ekonomski pravednijem i bogatijem društvu u kojem će posebno biti zaštičen, kao pretpostavka demokracije i svjetonazorski pluralizam.

MI, građani ove zemlje koji ne uživamo nikakvu državnu finacijsku potporu za širenje svojih stvavova, također želimo da naš glas JASNO i GLASNO čuju i drugi građani i predstavnici vlasti! Živimo i radimo u ovoj državi, punimo njen proračun pa kao njeni građani imamo pravo glasno izricati svoje stavove!

 

Potpisnici:

Protagora – Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta

LiberOs – udruga za promicanja tolerancije i borbe za ljudska prava

Inicijativa Nisam Vjernik

Inicijativa Glas Razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku

 

RASKID podržavaju:

Centar za građansku hrabrost

Tanja Rudež

Sandi Blagonić

Vedrana Rudan

Ivo Brešan

Igor Mandić

Ivana Simić Bodrožić

Milko Valent

Vlatko SIlobrčić

Boris Labar

Dražen Lalić

Neven Bilić

Nenad Horvat

Rada Borić

Biserka Momčinović

Ivana Kindl

Tena Štivičić

Ivica Maštruko

 




 

 



I moja osobna pozivnica svim vjernicima, da se odazovu i dođu na prosvijed, jer, 

                               

 

...samo u sekularnoj državi ljudi različitih uvjerenja mogu živjeti zajedno u miru.

svjetlonosa @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 98 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 22, 2015
Za one koji se čude od kud toliki ljudi i zašto žele doći u ove krajeve, par slika da dobijete dojam od čega to i zašto bježe. 

Najviše njurganja čujem upravo od velikih katolika, koji su čuli u Crkvi šortkat verzije o pomaganju bratu, o dobrom Samaritancu, ali kad netko želi samo pretrčat kroz njihov "mali dio svemira" nastaje sveopće negodovanje. 





 



 



 



Pardon, ovo nije Sirija.



Nije ni ovo. 

 



 



 

 

Uistinu čovjek stvori boga na svoju sliku.

Odvratnu.

 

 

svjetlonosa @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 176 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
U početku...

  • Blog nema ideju nametati mišljenja niti mijenjati vjerska uvjerenja. Tek se kritički osvrnuti na religije i ispravnost nametanja religijskih uvjerenja u svjetovnom životu, proanalizirati vjerodostojnost „svetog pisma“ i „tumačenja“ kroz povijest do danas, pogledati kako sav taj nauk ne/funkcionira u praksi i pokazati da za – biti dobar – ne treba ništa...samo se bude..
Brojač posjeta
447395
Statistika

 
...
  • Bare: "Kakva je to istina kad s druge strane je laž, izvrnute vrijednosti strah, samo strah."
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.